Provesti tri dana u raju fraza je koja se često može čuti kada je u pitanju doživljaj kojeg pamtimo po nečemu izuzetno dobrome. A provesti tri dana u rajskom ambijentu otoka Mljeta, u ozračju duhovnosti, umjetnosti, prijateljstva i zajedništva nešto je što čovjeka ispunjava srećom i milošću za čitav život.
Ideja o gostovanju našeg mješovitog pjevačkog zbora na Odisejevom otoku stara je oko tri godine. Dugogodišnji tenor u Chorusu angelicusu, naš dragi zborski kolega Siniša Car, preselio je iz Varaždina na krajnji jug Hrvatske kako bi svoj altruizam, muzikalnost i liječničke kompetencije pružao stanovnicima Mljeta. Od tada i on i mi razmišljamo, razgovaramo, kujemo planove, sanjarimo o susretu sjevera i juga kroz pjesmu i druženje!
U međuvremenu je Siniša gostovao sa svojom mljetskom klapom Kurent u Varaždinu, bio na nekim našim probama, susretao se s mnogima od nas, a nastup Chorusa angelicusa na Mljetu je bivao sve izgledniji!
Pod budnim okom našeg maestra Anđelka Igreca i zborovođe zbora Via Luke Šopara uvježbali smo Igrecove „Pjesme štovanja i hvale“ i nastojali svaku glazbenu frazu dovesti do savršenstva! Ovo glazbeno štivo prati nas od 2015, kada je maestro Igrec uglazbio biblijske psalme i neke novozavjetne himne u dvadesetak prekrasnih vokalno-instrumentalnih bisera crkvene glazbe! Od tada smo ove pjesme izveli mnogo puta – one su postale dio našeg standardnog zborskog repertoara, i dio nas pjevača – zboraša i solista.
Proljetni i rani ljetni mjeseci prošli su u organizaciji svakog detalja ovoga putovanja, da bismo u petak, 23. kolovoza 2019. još prije zore, krenuli prema Mljetu. Udružili smo naše vokalne snage sa zborom Via, zborom mladih župe sv. Vida u Varaždinu te s instrumentalnim ansamblom kojeg su činili violončelist Anđelko Ilčić, klavirist Danijel Oto, rogist Marko Novak, klarinetist Thomas Kraft te violončelist Filip Igrec.
Čim smo kročili nogom na otok, osjetili smo posebno ozračje o kojemu smo do sada samo čitali i čuli: egzotični mungosi, alepski borovi, dva bistra jezera s morskom vodom, nepregledno umirujuće zelenilo, tirkizno more kojem nema kraja, privremena domovina Odiseja čiji je boravak na Mljetu stoljećima bio umjetnička inspiracija…
Srdačan doček doktora Cara, čvrsto vodstvo upravitelja NP Mljet Ivana Sršena te ljubazno gostoprimstvo župnika Župe sv. Pavla u Babinom Polju, Stipe Zadra, uljepšali su nam smještaj na otoku. Boravili smo u blizini Pomene, u Volonterskom centru Nacionalnog parka. Smještaj u okrilju prirode, u sobama s pogledom na plažu i palme, okupani u toplom čistom moru, uz zrikanje zrikavaca i miris borove šume napunili su nas maksimalnim entuzijazmom i voljom da mljetskoj publici približimo glazbeni opus našeg maestra i prenesemo dio naše dugogodišnje zborske zbilje.
Generalna proba u petak navečer uvjerila nas je da je koncert na otvorenom, ispred župne crkve, najbolji mogući odabir pozornice za ovakav događaj! Uz lagani osvježavajući vjetar, uz župnika koji nam je bio neprekidno na raspolaganju i uz tenorsku pomoć našeg Siniše umor cjelodnevnog putovanja nismo niti osjetili. Dapače! Puni pozitivnog očekivanja sutrašnjeg večernjeg koncerta vratili smo se u naše sobe u Nacionalnom parku i mirne duše legli na počinak.
Sljedeće jutro, subota – neki su dan započeli ranojutarnjim kupanjem, neki trčanjem, a neki kavicom na terasi. Nakon zajedničkog doručka i kratkih uputa naših vrijednih zborskih supervizora, bez ikakve gužve inače svojstvene boravku mnogo ljudi na malom prostoru, bili smo spremni za fizički naporan dan! Išli smo pješice do Velikog i Malog jezera gdje smo proveli prijepodne kupajući se i sunčajući se. Veliko i Malo jezero spojeni su kanalom kojim teku vodene struje pa je termin „uživanje poput djeteta“ dobio svoje puno značenje.
No, to nije sve! Unutar Velikog jezera nalazi se otočić Svete Marije na kojem je smješten benediktinski samostan i Crkva uznesenja blažene djevice Marije! Benediktinska maksima ora et labora, koliko smo doznali od vodiča, proširena je s još dva elementa pa je tako duhovan recept za uspješan i ispunjen život: rad, molitva, vrt i voda. U potpunosti se slažemo! Otočić usred otoka, raj usred raja, ljepota usred ljepote, mir usred mira! U klaustru samostana smo i zapjevali, pripremajući se za koncert.
Potom smo otišli na ručak, domaćinima otpjevali „Suzu za zagorske brege“, vratili se na „otočno kopno“ i pješice ponovo do našeg smještajnog centra! Poslijepodne smo se osvježili u zelenoplavom moru te bili potpuno spremni za naš nastup u Babinom Polju!
Koliko god dugo svatko od nas nastupao u zboru, nikada nikome od nas nije potpuno svejedno prije izlaska na pozornicu. Pozitivno uzbuđenje, lagani adrenalin, veselo iščekivanje… Čari grupnog muziciranja dio su našeg života i to je ono što ga čini bogatijim i ljepšim. A naš nastup učinila je ljepšim mljetska publika koja je tako mirno, zainteresirano i s puno pažnje slušala svaku pjesmu. Od male djece do staraca sa štapovima u rukama… Ljudi ispred nas, valovi koji su se nazirali u daljini, svijetlost koja je obasjavala trg ispred Crkve sv. Pavla… Mir u nama, u ljudima oko nas, u glazbi svuda oko nas… Trenuci koje treba doživjeti jer riječima se punina doživljaja samo može izgubiti, a ne prenijeti u potpunosti.
Reakcije stanovnika Mljeta bile su veoma pozitivne. Ovakva vrsta muziciranja nije svakodnevna na ovom otoku. Pružili smo im, kako su nam rekli, nešto novo, nesvakidašnje i doista lijepo. Poseban pljesak upućen je instrumentalistima te solistima: sopranisticama Dorotei Ilčić i Silviji Habunek te basu Luki Šoparu.
A upravo to smo dobili i mi na večeri nakon koncerta. Klapa Kurent, koju sačinjavanju tri muška i pet ženskih glasova, izveli su nekoliko pučkih i zabavnih pjesama koje su nas oduševile! Klapsko pjevanje nama je pak nešto nesvakidašnje, tako da smo zaneseni gledali i slušali ove uvježbane glazbene entuzijaste kako sigurno i uigrano prenose glazbenu radost na sve prisutne.
Naša glazbena suradnja nastavila se i dan kasnije, na nedjeljnoj jutarnjoj misi. Chorus angelicus i Zbor Via pjevali su na koru crkve sv. Pavla. Misu je bio predvodio generalni vikar Dubrovačke biskupije, don Hrvoje Katušić. Vikarova propovijed izmamila je suze na oči mnogima – umirujuće riječi o ljepoti prijateljstva, međusobnoj toleranciji, neosuđivanju i brizi prema bližnjima bile su u duhu čitavog našeg putovanja na Mljet! Vikar i župnik pokazali su kako životna radost, smijeh i čista filantropija čine život lijepim i smislenim!
Rastanak nakon mise bio je obojan nadom u naš ponovni susret s ovim prekrasnim, duhovnim mjestom. Čekajući trajekt i povratak u Varaždin zaključili smo da je veliki blagoslov i pravi privilegij poznavati ove divne ljude i surađivati s njima. Naš boravak u Ogigiji tako poprima i prizvuk mitskog: ovaj otok zarobio nas je svim svojim čarima.
Jadranka Težački
