Tko pjeva, dvostruko moli iliti kako smo osvojili Baden

Tko pjeva, dvostruko (višestruko) moli – često su citirane riječi sv. Augustina. Mješoviti pjevački zbor Chorus angelicus već gotovo dvadeset godina pjevajući moli i moleći pjeva. Biti dijelom četrdesetak glazbenih entuzijasta koji njeguju pjevanje domaće i svjetske sakralne baštine poseban je osjećaj. Neopisivo je kad se ljubav prema glazbi, trud i energija svih Angelicusa prepoznaju i izvan Hrvatske!

Jedan od takvih nezaboravnih koktela sreće, milosti, ali i euforije osjetili smo proteklog vikenda u Badenu, čuvenom lječilištu u Donjoj Austriji, gradu od 23 500 stanovnika udaljenom od Beča dvadesetak kilometara.

Put Badena krenuli smo u subotu ujutro, 9. lipnja, opremljeni dobrom voljom, detaljno označenim notama, ali i našim putnim „špajzama“ bez kojih ne idemo izvan Varaždina. Vozeći se kroz Mađarsku prošli smo i Szombathely, grad s čijim smo orkestrom prošle godine ostvarili odličnu glazbenu suradnju izvodeći Haydnov oratorij Stvaranje svijeta. Uz smijeh i dvije navigacije koje su pokazivale međusobno proturječne upute, uspjeli smo doći do našeg odredišta; župne crkve sv. Stjepana u Badenu.

U tijeku je bila proba našeg maestra Anđelka Igreca s orkestrom. Nakon kratkog osvježenja, upjevavanja i upoznavanja sa župnim zborom koji nas je srdačno dočekao, stali smo iza orkestra na podeste u crkvi i probali kako zvuči Rutterov Magnificat u izvedbi stotinjak zboraša. Glazba spaja – to svi dobro znamo – uz naše domaćine Austrijance svi basi, tenori, alti i soprani zvučali su odlično i moćno. Začas smo našli zajednički jezik sa svima, iako je taj jezik često puta bio mješavina njemačkog, engleskog i znakovnog jezika. Fraza „sporazumjeti se rukama i nogama“ došla je do punog izražaja.

Poslijepodne smo razgledali grad. Iako je blizu autrijske metropole, Baden nipošto nije tek predgrađe Beča. To je predivan i ugodan grad nevjerojatno lijepih i uređenih parkova. Zbog impozantne arhitekture Baden djeluje puno veći nego što doista jest. Jedna od činjenica koja nas je iznenadila je tramvajska linija koja vozi od Badena prema Beču, točnije Bečkoj operi. Baden je turistička oaza, ponosna na svoju povijest, a vezanu uz svoje lječilište. Zdravstveni turizam je ono što ovaj grad i dan danas čini poželjnim odredištem.

Ipak, ono što Baden čini posebnim jest glazba. Badenovci su osobito ponosni na svoju glazbenu tradiciju. U njemu su stvarali Mozart i Beethoven, svoja djela izvodili i mnogi drugi glazbeni velikani. Upravo u Crkvi sv. Stjepana prvi je put izveden Ave verum corpus, kojeg je Mozart skladao za njihovog tadašnjeg zborovođu Antona Stolla, boraveći u Badenu zbog zdravstvenih problema svoje supruge Constanze. Poseban je osjećaj bio ući u kuću u kojoj je neko vrijeme živio Beethoven, danas uređenu u muzej i suvenirnicu. Baden doista odiše glazbom – ona je dio njega, što se osjeti na svakom koraku… Badenske ulice bruje životom! Neprekidno se nešto događa, a istovremeno nije gužva kao u europskim metropolama. Ovaj grad sličan je Varaždinu – po mjeri je čovjeka! Niti je prevelik, niti premali, a bogat sadržajima i vrlo slikovit. Jezerca s patkicama, hlad zelenila koje se prostire posvuda, čistoća i elegancija ulica čine da se posjetitelji osjećaju dobrodošlo.

Subotu smo zaokružili bogatim gastronomskim i vokalnim druženjem s našim austrijskim zborskim kolegama. Uz specijalitete s roštilja, hladne salate i odlične kolače, nije bio problem opušteno zapjevati zagorske, dalmatinske, ali i svjetske pop hitove – domaćini su malo slušali nas, potom mi njih… Raspjevano druženje završili smo odlaskom s našim domaćinima u njihove ugodne domove.

Sljedeće jutro, nedjelja, od početka – radna. Pjevamo na misi! I to kakvoj misi – s kora gore spomenute crkve pjevamo bisere svjetske sakralne glazbe: Kyrie eleison, Gloriu i Sanctus iz Bachove Mise u h-molu; Bachov Jesus bleibet meine Freude; Mozartov Ave verum corpus; Bartoluccijev O sacrum convivium… Misu je predvodio župnik koji nas je posebno pozdravio i zahvalio na ovom glazbenom doživljaju, spomenuvši naše soliste, Šimuna Šopara i Silviju Habunek. Dio spomenutih skladbi pjevali smo s njihovim župnim zborom.

Slijedio je susret s gradonačelnikom Badena, vrlo srdačan i u izuzetno prijateljskom ozračju.

Nakon okrepljujućeg ručka još smo malo obišli grad (maestro Igrec pazi da se slučajno ne udebljamo!), fotografirali se i opustili pred glavni događaj – večernji koncert u Župnoj crkvi sv. Stjepana! Izvodimo Magnificat!

Treba spomenuti da je Magnificat doista izuzetno vokalno-instrumentalno djelo Johna Ruttera, danas najpoznatijeg živućeg engleskog skladatelja čija se djela za dječje i mješovite zborove izvode diljem svijeta. Magnificat odiše optimizmom, iako u njemu ima i disonantnih, neobičnih i krajnje kontradiktornih dionica od glavnog ozračja – radosti poradi svih djela koja Bog učini. Rutterov Magnificat obiluje “zaraznim” melodijama koje smo pjevušili, fućkali, ali i glasno pjevali šetajući ulicama Badena! Izgleda da smo time pridobili možda i one neodlučne jer je crkva  na kraju gotovo bila premala za sve one koji su željeli prisustvovati događaju.

Sama organizacija koncerta zaslužuje kratki ostvrt. Uz Chorus angelicus i župni Zbor crkve sv. Stjepana, pjevao je i Djevojački zbor badenske glazbene škole te badenski zbor Leesdorfer Singkreis, a zborovi su se izmjenjivali kao Večernja (njem. Vesper) –  što a capella, što uz pratnju Badenskog gradskog orkestra. Niz molitava pretočenih u vokalno-instrumentalno izvođenje, dijelom i sudjelovanje posjetitelja koncerta, dalo je posebno svečano i sveto ozračje ovom događaju. Chorus angelicus je, osim Magnificata, izveo i dvije skladbe maestra Igreca: Svetost svoju i Upravi korake moje (solistica: Dorotea Ilčić)

Punih srca, u kasnim večernjim satima, vratili smo se u Varaždin. Neprocjenjiv je osjećaj biti dio jedne šire glazbene obitelji, upoznati druge ljude koji su nam po mnogočemu slični, no isto tako i različiti, osjetiti toliko pozitivne energije i napuniti baterije za sve izazove koji nas očekuju u bližoj i daljoj budućnosti.

Hvala našem maestru na svemu!