Na posljednji dan održavanja 53. Varaždinskih baroknih večeri, 4. listopada 2023. godine, uz dodjelu nagrada najuspješnijim izvođačima predstavljen je i nosač zvuka “Muka po Mateju” J. S. Bacha. Nosač zvuka, izdan u nakladi g. Vladimira Gotala iz udruge Aulos, sadrži snimku koncertne izvedbe s 52. Varaždinskih baroknih večeri povodom 25. obljetnice Varaždinske biskupije održane 28. rujna 2022. godine u varaždinskoj katedrali. Uz Mješoviti pjevački zbor “Chorus angelicus” Varaždin nastupili su i orkestar Capella Savaria, Dječji zbor Glazbene škole u Varaždinu i solisti:

Ivana Lazar, sopran
Tia Pikija, sopran
Sonja Runje, mezzosopran

Hugo Hymas, tenor
Franko Klisović, kontratenor
Emanuel Tomljenović, tenor
Grga Peroš, bariton
Krešimir Stražanac, bas

Izvedbom je ravnao mo. Anđelko Igrec koji je za nju i nagrađen nagradom “Jurica Murai” za najbolju umjetničku interpretaciju na 52. Varaždinskim baroknim večerima.

Srdačno zahvaljujemo i čestitamo g. Gotalu iz udruge Aulos na snimanju i izdavanju nosača zvuka koji je nastavak njegovog dugogodišnjeg rada na očuvanju i promociji vrhunskih glazbenih izvedbi održanih u gradu Varaždinu, a posebice na Varaždinskim baroknim večerima.

Zahvaljujemo i svima koji su doprinjeli izdavanju nosača zvuka, posebno dr. sc. Zdenki Weber, autorici stručnog teksta u knjižici te Ireni Žiger, prof., prevoditeljici tekstova.

 

 

“U povodu 25. obljetnice osnivanja Varaždinske biskupije izvedena je 28. rujna 2022. godine u okviru 52. Varaždinskih baroknih večeri u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo antologijska Muka po Mateju, BWV 244 Johanna Sebastiana Bacha. Velebnost toga jedinstvenog ostvarenja duhovne glazbe, čija izvedba traje gotovo tri sata, osobit je doživljaj koji je varaždinska publika već imala priliku iskusiti. Međutim, najnovija interpretacija „glazbene katedrale“ iz pera jednog od najvećih skladateljskih umova u povijesti čovječanstva snimljena je za buduće naraštaje zahvaljujući neumornom pratitelju glazbenih događanja u Varaždinu, nekadašnjem uredniku na Radiju Varaždin i tonskom majstoru Vladimiru Gotalu, te ostaje kao trajno sjećanje svima koji su izvedbu čuli, kao i ljubiteljima barokne glazbe u budućim generacijama.

Doista, sretan je grad, sretan festival i njegovi posjetitelji kojima se pružaju mogućnosti za susrete s najvećim ostvarenjima skladateljskog umijeća. A sretni su i glazbenici, interpreti, kao i njihovi budući slušatelji, koji će moći trajno ponavljati zvučne susrete ovjekovječene na nosačima zvuka Udruge Aulos, čiji je Vladimir Gotal utemeljitelj. Eto, već vrlo bogatoj diskografskoj arhivi varaždinske udruge pridružuje se najnoviji album sa snimkom Bachove Muke po Mateju s navedenoga koncerta, kojim se slavilo postojanje sjedišta Varaždinske biskupije, koju je 5. srpnja 1997. godine utemeljio papa Ivan Pavao II., a kojoj je na čelu u vrijeme proslave 25. obljetnice bio biskup mons. Bože Radoš.

Za izvedbu velebne Muke po Mateju neophodan je brojan izvođački sastav. Svim već nabrojenim srećama koje prate Varaždin svakako valja pribrojiti i sreću postojanja Glazbene škole, koja obrazuje mlade talente, kao i činjenicu višestoljetne tradicije organiziranja i njegovanja amaterskoga zborskog pjevanja. Upravo na tim zasadama glazbene kulture grada izrastali su mnogi školski, kao i amaterski zborovi. Jedan od njih je Mješoviti pjevački zbor Chorus angelicus, oratorijski zbor koji je 1999. godine osnovao akademski dirigent, skladatelj i orguljaš Anđelko Igrec. Zbor je isprva djelovao unutar varaždinske katedrale, a od 2018. godine djeluje kao udruga građana koja okuplja profesionalne i amaterske pjevače svih dobnih skupina. Uz brojna druga ostvarenja iz bogate europske baštine velikih oratorijskih djela koja Chorus angelicus uvijek s velikim uspjehom izvodi, posebno mjesto svakako pripada zahtjevnom zadatku postavljenom pred zbor u Bachovoj Muci po Mateju.

Maestro Anđelko Igrec rado surađuje s vrsnim mađarskim orkestrom Capella Savaria, a zahvaljujući visokim kriterijima koje slijedi kad priprema neku novu izvedbu, trajno odabire sposobne i ugledne vokalne soliste. Uz sopranisticu Ivanu Lazar, angažirani su sopranistica Tia Pikija, mezzosopranistica Sonja Runje, tenor Hugo Hymas, kontratenor Franko Klisović, tenor Emanuel Tomljenović, bariton Grga Peroš i bas Krešimir Stražanac, u čije će se kvalitete moći uvjeriti slušatelji trostrukog albuma s izvedbom Bachove Muke po Mateju, BWV 244 iz varaždinske katedrale 28. rujna 2022. godine.

 

Uglazbljenja Kristove muke

Uglazbljivanje tekstova o Kristovoj muci i razapinjanju na križ, bilo preuzetima iz Biblije ili pak pjesničkih obrada, ima vrlo dugu povijest. Od 4. stoljeća nakon Kristova rođenja, od gregorijanskih jednoglasnih napjeva pa sve do kompleksnih djela za soliste, zbor i orkestar, tema zaokuplja skladatelje. Glazbena su djela nastajala uglavnom na latinske tekstove, u srednjem su vijeku tekstovi nerijetko prilagođavani za narative u kojima je sudjelovalo više likova na način glazbenih drama, a postupnim su produženjima i sve većom složenošću glazbenih struktura, osobito nakon uvođenja višeglasja, polifonije, glazbene evokacije Kristove muke i raspeća dobivale sve kompleksnija obilježja.

Osobitu zaokupljenost temom Kristove muke nalazimo kod njemačkih skladatelja u razdoblju baroka te napose kod autora koji su pripadali protestantskoj reformaciji. Među njemačkim skladateljima jednu od prvih i dugo popularnih Muka – Passion skladao je Johann Walther (1495. – 1570.), suvremenik i izravni suradnik Martina Luthera (1483. – 1546.). Dakako, ovo nije prigoda za ispisivanje duge i vrlo bogate povijesti i tradicije skladanja pasije/muke kao vokalno-instrumentalne duhovne glazbene forme, pa ipak valja imati na umu da je u rasporedu crkvene godine, koja se razlikuje od kalendarske i koju određuju dva velika kršćanska blagdana, Božić i Uskrs, bilo neophodno potrebno osigurati veća glazbena djela kao duhovni doprinos proslavi blagdana i glazbenom obogaćenju crkvenog obreda. U razdoblju priprema za blagdan Uskrsa, a to je vrijeme korizme kao pokorničke priprave za Uskrs, posebno liturgijsko vrijeme kad se kršćane poziva na molitvu, pokoru i činjenje dobrih djela, osobitu važnost ima Veliki petak. To je dan Isusove muke i smrti, na koji se održava obred koji evocira Kristovu muku. U pravilu obred se održava u vrijeme Isusove smrti na križu, dakle oko tri sata poslije podne. Upravo za obred Velikog petka nastala su velebna vokalno-instrumentalna djela iz pera J. S. Bacha, njegove Muke, od kojih su danas najizvođenije Muka po Ivanu, BWV 245 i Muka po Mateju, BWV 244, i to više ne isključivo u okvirima obreda Velikog petka i, dakako, više ne isključivo u crkvenim prostorima.

Bachovu Muku po Ivanu, BWV 245 izveli su Zbor varaždinske katedrale Chorus angelicus i Hrvatski barokni ansambl uz soliste Huga Hymasa, Ivanu Lazar, Martinu Borse, Dejana Maksimilijana Vrbančića, Krešimira Stražanca i Matiju Meića pod ravnanjem Anđelka Igreca 1. listopada 2016. godine u okviru 46. Varaždinskih baroknih večeri. Varaždinska Udruga Aulos, koju je utemeljio i vodi Vladimir Gotal, objavila je nosač zvuka sa snimkom toga koncerta.
Bachova Muka po Mateju, BWV 244

          Matthäuspassion, BWV 244, Muka po Mateju, jedno je od stotinu djela duhovne, sakralne glazbe koja je Johann Sebastian Bach (1685. – 1750.) skladao za vrijeme službe u crkvi sv. Tome u Leipzigu, u kojoj je 1723. godine imenovan za Thomaskantora. Bach je bio jedan u nizu skladatelja na toj doista važnoj dužnosti unutar luteranskog učilišta i crkve u Leipzigu.

Službeni povijesni naslov Thomaskantor, Cantor ili Director Musicae, opisuje dvije dužnosti: kantora ili direktora. Kao kantor, uvježbavao je zbor za službu u četirima luteranskim crkvama u Leipzigu, crkvi sv. Tome, crkvi sv. Nikole, novoj crkvi i crkvi sv. Petra. Kao direktor, organizirao je glazbu za gradske svečanosti. Uz to, bio je vezan i uz sveučilište u crkvi sv. Pavla. U povijesti dužnosti Thomaskantora upravo je J. S. Bach najslavniji, a obnašao ju je od 1723. do smrti 1750. godine.

Kao tekst koristio je Bach uglavnom priču o Kristovoj muci i razapinjanju na križ iz Evanđelja koje je kao zapise ostavio Matej, jedan od Isusovih dvanaest apostola i jedan od četvorice evanđelista (uz Mateja to su još Ivan, Marko i Luka). Međutim, stvarne su stihove napisali Bachovi suvremenici, pjesnici, od kojih je glavni bio pjesnik Christian Friedrich Henrici (1700. – 1764.), koji je pisao pod imenom Picander.

Bachova Muka po Mateju podijeljena je u dva dijela. Prvi dio opisuje izdaju Isusa Krista, posljednju večeru te njegovu molitvu i uhićenje u Getsemanskom vrtu. Drugi dio predstavlja ostatak biblijske priče uključujući razapinjanje na križ, Kristovu smrt i polaganje u grob. Glazbeno su u ukupno 68 sekcija više istaknuti solisti, sopran, alt, tenor i bas, a nešto manje zbor, iako je i zboru Bach posvetio neke od osobito dojmljivih fragmenata. Kod solističkih vokalnih dionica vrlo je često riječ o duetima, ali ne s drugim glasom, nego s pojedinim instrumentom iz orkestra.

J. S. Bach pisao je Muku po Mateju za Veliki petak 1727. godine, pa je prva izvedba bila 11. travnja u crkvi sv. Tome u Leipzigu. Doista, nije naodmet pokušaj evokacije vremena, mjesta i sudionika praizvedbe tog remek-djela barokne glazbe. Jer, prije sada već 300 godina, u razdoblju bez struje i drugih nama danas poznatih i dostupnih životnih olakšica, skromnom, nadasve pobožnom i crkvenoj službi odanom kantoru na raspolaganju su bili mali mješoviti zbor i orkestar sastavljen od učenica i učenika škole sv. Tome, izvedbu je trebalo pripremiti brzo, pa se skladatelj poslužio nekim dijelovima iz prijašnjih partitura, a o „umjetničkom dojmu“ nije se ni razmišljalo. Bio je Veliki petak, a Kristova muka i razapinjanje na križ najtužniji su trenuci kršćanske vjere. Ali, upravo su to oni trenuci koji kršćaninu vjerniku ulijevaju snagu jer iza tragedije slijede uskrsnuće i ispunjenje obećanja Spasitelja svijeta.

Muka po Mateju, BWV 244 J. S. Bacha pisana je prema oratorijskoj praksi vremena nastanka i uključuje lik Evanđelista (tenor), koji na način recitativa samo uz pratnju continua, recitativo secco, pripovijeda sadržaj iz Evanđelja. Solisti pjevaju različite uloge, uz lik Isusa (bas) uključeni su likovi Jude i Petra, dvojice visokih svećenika (Pontifex I i II), Poncija Pilata, njegove žene (Uxor Pilati), dvojice svjedoka (Testis I i II) i dviju sluškinja. Isusove riječi (Vox Christi) prate posebni postupci jer ih uz continuo prati i gudačka sekcija, pa je to tzv. recitativo accompagnato, u kojem su pojedine riječi efektno dodatno naglašene zvukom gudača. Taj „halo-efekt“ izostaje tek u dramatičnom trenutku kad Isus na aramejskom jeziku izgovara riječi Eli, Eli, lama asabthani? („Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“).

Uopće, analiza Bachovih skladateljskih postupaka tražila bi mnogo više prostora. Svi dodatni efekti u rasporedu solističkih dionica i zborskih uključivanja, zbora koji kao turba, masa, komentira i nadopunjuje tijek „radnje“ koristeći već poznate koralne melodije, napose korištenje za baroknu skladateljsku praksu karakterističnih madrigalizama, onomatopejskih postupaka koji glazbom evociraju značenja riječi, primjerice kromatike u melodiji i smanjenih septakorda u harmonija kod riječi „razapeti“, „ubiti“, „tugovati“, ili pak iznenadnih modulacija iz tonaliteta u tonalitet, svi ti skladateljski „trikovi“ imali su temeljnu funkciju koju je moguće opisati kao namjeru isticanja tragedije Kristove muke, ali i velike nade u spas duše omogućen Kristovim uskrsnućem.

Glazba Muke po Mateju, BWV 244 J. S. Bacha zacijelo je itekako dirnula njegove suvremenike kad su je prvi put čuli. Poznato je da je djelo izvođeno nekoliko puta za vrijeme Bachova života, skladatelj je prerađivao djelo, a sačuvan je i njegov rukopis. Sačuvani su dokazi o izvedbama i nakon Bachova života do 1800. godine.

Tad je nastupio muk. Sve do 1829. godine Bachova Muka po Mateju nije bila izvođena ni u Leipzigu ni igdje drugdje. Srećom je mladi Felix Mendelssohn Bartholdy (1809. – 1847.), 1824. godine star tek 15 godina, dobio na poklon partituru. Genijalan kakav je bio, prepoznao je veličinu djela i pokrenuo pripreme za izvedbu u Berlinu. Do izvedbe je došlo, ali tek u ožujku 1829. godine sa Singakademie, kojom je ravnao Felix Mendelssohn. I dok je na praizvedbi pjevalo tek desetak Bachovih učenika, Singakademie je osigurala izvedbu s oko 150 pjevača. Velebnost, iznimnost, jedinstvenost, uzvišenost, duhovnost, pojmovi su koje vežemo uz Bachovu Muku po Mateju. Sad to grandiozno djelo možemo slušati i u jednoj od uspjelih izvedbi u varaždinskoj katedrali.

Hvala svima uključenima!”

 

Dr. sc. Zdenka Weber

 

J. S. Bach: “Muka po Mateju” – knjižica uz nosač zvuka